Baner

Brazilski orah

Lijepo je znati

Hranjiv orašasti plod koji, ukoliko se pametno koristi, može obogatiti našu prehranu i pospješiti naše zdravlje.

Kozmetička primjena u losionima i kremama usporava starenje kože, a ujedno njegovim korištenjem gotovo pripomažemo osjetljivom ekosustavu kišnih šuma. Brazilski orah ili Bertholletia excelsa, iz porodice Lecythidaceae, jedna je od najviših biljaka na svijetu te dolazi s područja Amazone; iz Brazila, Bolivije, Venecuele, Perua i istočne Kolumbije, a uzgaja se još i na Jamajici, u Maleziji i SAD-u.

Ovi orašasti plodovi, na koje danas možete naići u gotovo svakom supermarketu ili pak nekom dućanu zdrave hrane, vrlo su hranjivi i sadrže pravo čudo vitamina, minerala, ali i pokoji neželjeni sastojak, zbog kojeg njihovu konzumaciju treba donekle ograničiti, no tako je gotovo sa svom hranom. Naravno, kada je riječ o plodu vrlo bogatom kvalitetnim masnoćama, poput mononezasićenih masnih kiselina, polinezasićenih masnih kiselina te omega-6 masnih kiselina, ali i zasićenih masnih kiselina (koje zajedno čine oko 70 posto težine ploda), jasno je da ulje brazilskog oraha igra ulogu i u kozmetici.

 

 

Sadrži veliku količinu selena

Vratimo se sada najprije na prehrambeni aspekt ovog ploda kišnih šuma i specifičan način na koji ova golema biljka raste i razmnožava se. Plod, koji mi zovemo brazilski orah, u Brazilu se zove castanhas-do-Pará, dok se u Boliviji, zanimljivo - najvećem izvozniku brazlskih oraha, oni zovu almendras. Sami orasi izgledaju kao blago zavijeni trokut, zatvoreni su u vrlo krutoj ljusci (slično kao makadamija), i smješteni su u skupinama od 8-24 u većem orahu, nalik na kokos, sa vlastitom krutom korom.

U odnosu na ostale orašaste plodove (iako u botaničkom smisli brazilski orah se čak i ne smatra orahom, već sjemenom), imaju vrlo bogat okus, no mnogima neće goditi njihova prekomjerna konzumacija, zbog vrlo velikog udjela masnoća. Jedna od glavnih značajki brazilskog oraha jest ta da u svom sastavu sadrži gotovo nevjerojatnu količinu selena, koji se inače nalazi u vrlo malom broju namirnica (sadrži više selena nego bilo koji drugi prirodni izvor; poput gljiva, žitarica, mesa, ribe i jaja).



Selen potiče rad štitnjače pa je brazilski orah s toga vrlo poželjan u prehrani vegetarijanaca ili vegana, osoba koje se hrane sirovom hranom i onih koji pate od celijakije, budući da ne sadrži gluten. Osim što pospješuje rad štitnjače, selen je i vrlo snažan antioksidans, a poznato je da oni usporavaju propadanje stanica te, možemo reći, na taj način i usporavaju starenje cjelokupnog organizma. Kada već pričamo o antioksidansima, treba spomenuti kako se u brazilskim orasima nalazi i mnogo E vitamina, koji štiti ćelije od razvoja slobodnih radikala.

Brazilski orah u sebi sadrži čitavu silu vitamina B kompleksa te minerala, od kojih vrijedi izdvojiti fosfor i magnezij, koji su uz kalcij vrlo važni za zdrave kosti. Tu su još i minerali u tragovima, poput željeza i bakra, koji pospješuju transport kisika kroz organizam te tako osnažuju imunitet te kardiovaskularni sustav. Osima što se ulje brazilskog oraha koristi u prehrani, ono je vrlo cijenjeno i u kozmetičkim pripravcima poput sapuna, gdje pospješuje hidrataciju kože te je hrani vitaminima, povećavajući joj gipkost i mladolik izgled. Mnoga prirodna ulja za sunčanje, balzami za usne, kreme za sunčanje kreme za ruke i slično, sadrže u svom sastavu ovo ulje.

Jedna od najviših biljaka na svijetu

Sada kada smo naveli pozitivne strane brazilskog oraha, treba spomenuti i nekoliko manje pozitivnih. Naime, brazilski orah bi bilo idealno konzumirati sirov, no vrlo je teško odrediti da li je orah koji kupujemo tretiran toplinom prilikom oslobađanja iz ljuske ili pakiranja, a ne oljuštene je vrlo teško naći, budući da je njihov uvoz u EU zabranjen radi visoke koncentracija aflatoksina u ljusci, upravo onog štetnog toksina, koji nastaje ukoliko je orah dugo stajao, no ljuska se i onako ne konzumira pa ova odredba pomalo zbunjuje, jer upravo neoljušteni orasi omogućuju manju pojavu ovih toksina. S druge strane, brazilski orah, kao i još neki orašasti plodovi, sadrže elagičnu kiselinu koja sprečava aktivaciju aflatoksina. Možda jedini realan način provjere brazilskih oraha pri kupnji je taj da se provjeri boja, odnosno njen tonalitet.

Oljušteni brazilski orah bi trebao biti boje slonovače, dakle gotovo bijele boje, koja sasvim malo vuče na žuto. Sadržaj aflatoksina možda zvuči pomalo zastrašujuće, no on se jednako često pojavljuje i u mesu, žitaricama, mliječnim proizvodima te ostalim orašastim plodovima, npr. kikirikiju. Drugi pomalo neugodan podatak je da brazilski orah sadrži 40-260 Bq/kg radija, radioaktivnog elementa, što je do 1000 puta više no u ostalim namirnicama, ali opet u iznimno malim količinama i gotovo se ništa od te količine ne zadrži u organizmu. Prisutnost radija u ovim orasima nije zasluga zagađenosti tla na kojem rastu, već složenog sustava korijenja, koje očito izvlači taj element iz tla više od ostalih biljaka.



Bertholletia excelsa, kako smo već spomenuli, jedna je od najviših biljaka na svijetu, naraste do nekih 50 m i ima životni vijek od nekih 500 – 800 godina, a nisu rijetki ni primjerci stari po 1000 godina. Jedna od mnogih zanimljivosti ove biljke je i način razmnožavanja. Naime, ona gotovo isključivo uspijeva na gotovo netaknutim područjima prašume, jer joj je potreban funkcionalan ekosustav da bi se zatvorio krug njene reprodukcije. Bertholletia excelsa ima relativno čvrste cvjetove i potrebna je velika pčela kako bi mogla doletjeti na tako veliku visinu i prodrijeti do cvijeta, a njih u poremećenim ekosustavima nema.

Pored toga, drvo brazilskog oraha ovisi i o Coryanthes vasquezii, orhideji koja privlači muške velike pčele (najčešće euglossa-orhidejska pčela), jer one trebaju njen miris kako bi privuke ženke, a svojim dugim jezicima u mogućnosti su oprašiti orah. Ukoliko sustav nije usklađen, nema oprašivanja i nema ploda. Kada plod dozrije, a to je nekih 12-15 mjeseci od oplodnje, uglavnom tokom kišne sezone, on pada na tlo i uglavnom ostane zatvoren u svojoj tvrdoj ljusci. Tada dolazi agouti, glodavac koji ga jedini može otvoriti, neke sjemenke odmah pojede, a neke sakrije za kasnije, a kako pojedine zaboravi u tlu, one prokliju i izrastu u nova stabla.

Propao plantažni uzgoj

Iz ovih razloga dosad je svaki pokušaj plantažnog uzgoja brazilskog oraha propao. Kao i biljka hevea brasiliensis, drvo iz kojeg se dobiva guma te koje se također ne može plantažno uzgajati, brazilski orah je biljka čijom se eksploatacijom minimalno ugrožava osjetljiv ekosustav prašuma, a moglo bi se čak reći i da se štiti, jer njegova ekonomska isplativost donekle sprečava krčenje šuma zbog pašnjaka i uzgoja soje i kukuruza za stočnu hranu. Plodove brazilskog oraha ručno skuplja autohtono stanovništvo i tako i oni imaju neke koristi od njega.



Na kraju, možemo zaključiti da je riječ o plodu iznimnih potencijala i bogatog sastava, čije kvalitete donekle kompromitira nekoliko negativnih strana, no koje se više ili manje pojavljuju i kod nekih drugih prehrambenih i kozmetičkih proizvoda koji se odlikuju s daleko manje kvalitetnih sastojaka. Stručnjaci preporučuju konzumaciju od približno 5-8 brazilskih oraha 5 puta tjedno ili 2-4 dnevno, kako ne bi došlo do prekomjernog unosa selena, ali i zbog ranije navedenih sastojaka. U svakom slučaju, ukoliko nikada niste jeli brazilske orahe, obratite pažnju na moguće alergijske reakcije i pri kupnji, kao što je spomenuto, obratite pažnju na boju ili ako je ikako moguće, nabavite orahe u ljusci.

Izvor

Foto 1
Foto 2
Foto 3
Foto 4

Foto priče

Svježe domaće gljive sa tržišta BiH potisnule uvozne, godišnje se proizvede 2.200 tona

Uzgoj gljiva u Tuzlanskom kantonu posljednjih nekoliko godina sve je zastupljeniji. Domaće svježe gljive sa našeg tržišta potisnule su uvozne, što uzgajivači smatraju najvećim uspjehom. Kažu da je riječ o unosnom poslu od kojeg se može živjeti, a najavljuju i uspostavljanje procesa prerade gljiva, što bi im omogućilo dodatnu i dugotrajniju zaradu.

Opširnije... Link