Uzgoj mrkve - dobra predkultura za većinu drugih kultura

Pitajte, odgovaramo

Želio bih se okušati u proizvodnji mrkve tako da me zanima sve u vezi toga Bio bih vam zahvalan na smjernicama ili savjetu.

Hvala, Denis

 

..............................................................................................

Poštovanje Denise,

Vrlo teško je napisati tehnologiju uzgoja mrkve i ne samo mrkve, već i bilo koje kulture, stoga što tehnologija ima toliko detalja da bi trebali sati i sati da se sve opiše.

Ovdje ću Vam pokušati pomoći i napisati neke osnovne informacije, a Vi ćete sami kroz proizvodnju, kako budete napredovali, spoznati ponešto, a što sami ne mognete zaključiti, pročitati ili nau-čiti - uvijek Vam stojimo na raspolaganju.

Za uspješnu proizvodnju mrkve treba izabrati duboka i plodna tla bogata organskim tvarima. Na-jbolja su laganija, topla i dobro strukturna tla. Teška glinovita tla nepovoljna su za proizvodnju mrkve, jer tvorenjem pokorice sprečavaju normalno nicanje, a korijen se često deformira i puca.

Mrkva je osjetljiva na visoku kiselost tla. Uspješno se može uzgajati na blago kiselim tlima pH vrijednosti od 5.5 - 6.8. Kod uzgoja na kiselijim tlima biljke su znatno sklonije oboljenjima. Da bi se smanjila opasnost od bolesti i štetnika mrkva se obvezno mora uzgajati u plodoredu, te na istu površinu može doći nakon 3 – 4 godine. Najbolje su pretkulture one koje su obilno gnojene stajskim gnojem, a tijekom vegetacije nisu bile zakorovljene. Od povrtnih kultura to su rajčica, kupus i paprika. Dobre pretkulture su također zrnate i krmne mahunarke, krumpir, žitarice i višegodišnje trave.

Mrkva je dobra pretkultura za većinu drugih kultura.

Sorte i hibridi namijenjeni za ljetnu i ranojesensku proizvodnju i korištenje u svježem stanju u kontinentalnim se područjima siju tijekom ožujka, a kasnije sorte i hibridi mrkve, namijenjeni za duže čuvanje i preradu, siju se tijekom travnja.

Rok sjetve, naročito kasnih sorata i hibrida, treba prilagoditi lokalnim uvjetima tako da usjev faze 5 - 8 razvijenih listova ne dođe u period niskih temperatura koje mogu izazvati tjeranje cvjetnih

stabljika. Sjetva se obavlja preciznim sijačicama za povrće na prethodno pripremljene široke ili uske gredice, najčešće u dvoredne trake.

Razmak između dvoredova na širokim gredicama je 50 cm, a između redova 5 - 7 cm. Razmak između sjemenki u redu je od 2 cm za rane sorte do 5 cm za kasne. Uske su gredice razmaka najčešće 75 cm i na njih se također sije u dva reda. Uzgoj na gredicama omogućuje lakše vađenje, ali se sjetveni sloj brže suši pa je sigurna proizvodnja jedino moguća uz natapanje.

Rane se sorte siju s 400 - 500 sjemenki po m2, što je 5 - 7 kg sjemena po hektaru, a kasne - sa 100 - 120 sjemenki po m2, što je oko 1,5 kg/ha. Za sjetvu je uputno koristi kalibrirano sjeme krupnijih frakcija, obloženo zaštitnim sredstvima koja štite mlade biljčice od bolesti i štetnika. Sije se na dubinu 1 - 1.5 cm.

Mrkva pripada skupini povrtnih kultura skromnijih zahtjeva prema toplini. Sjeme mrkve može proklijati i niknuti već kod temperatura 3 - 5C, no u takvim uvjetima period nicanja je izuzetno dugačak.

Mlade biljčice nakon nicanja relativno su otporne na niske temperature i podnose mrazeve do - 5oC bez oštećenja, ali one kod nekih ranih sorata mogu uzrokovati prelazak u generativnu fazu već tijekom prve godine. Optimalne temperature tijekom vegetacije mrkve su oko 18C kod kojeg se temperaturnog režima uz dobru opskrbljenost vodom postižu najviši prinosi te ostvaruje najbolja kvaliteta korijena. Kod dnevnih temperatura viših od 30oC i naročito toplih ljetnih noći razvoj korijena je usporen, on ostaje tanak i kratak s obiljem grubih celuloznih vlakana. U tehnološkoj zriobi korijen mrkve podnosi temperature do - 3C, pa se mrkva u područjima blage zime za potrošnju u svježem stanju vaditi tijekom zime do ranog proljeća.

Iako mrkva ima dobro razvijen korijen koji biljku može opskrbljivati vodom iz dubljih slojeva tla, za sigurnu proizvodnju tijekom sušnih perioda potrebno ju je natapati. To se posebice odnosi na period tijekom nicanja do razvijenih 5 - 6 listova, te u vrijeme intenzivnog debljanja korijena kada su potrebe mrkve za vodom najveće. Posljedice nedovoljne opskrbljenosti vodom početkom vegetacije su prorjeđen sklop, a ako sušni period nastupi tijekom intenzivnog debljanja korijena, on ostaje kratak, nepravilnog oblika i žilav.

Vađenje mrkva obavlja se kada su se korjenovi potpuno razvili i postigli oblik i veličinu karakterističnu za uzgajanu sortu, odnosno kada je sadržaj suhe tvari u korijenu najveći. Za sorte i hibride mrkve kratke vegetacije to je tijekom srpnja i kolovoza, a onih pune vegetacije namjenjenih za duže skladištenje ili preradu od druge polovice rujna do sredine listopada. Mrkva se vadi strojevima čiji radni dijelovi nadižu korijen zajedno sa zemljom, čupači na principu beskonačnih traka hvataju lišće i čupaju korijen. Lišće s korijena se obrezuje, a korijen transportnim sistemom odlaže u bunker.

Vađenje se može obaviti i dvofazno tako da se pokosi lišće i odstrani s parcele i onda vadilicama izvadi korijen. Vađenje se provodi za suha vremena i umjerene prosušenosti tla kako bi na korijenu ostajalo što manje zemlje.

Prirodi mrkve kreću se od 35 - 50 t/ha, a kod kasnih sorata i hibrida namijenjenih skladištenju i preradi mogu biti i viši.

Nadam se da će Vam ove osnovne teze barem malo pomoći oko uzgoja.

S poštovanjem, Ivan
E: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

 

Recepti

Jednostavna salata od makarona

Ovu osvježavajuću salatu možete spremiti i prije odlaska na posao. Neće vam oduzeti previše vremena, a prijat će vam da imate nešto spremno u frižideru kad se vratite kući, umorni i gladni.

Opširnije... Link