Interview

Još prije šest godina, tačnije 2005. godine, raspisan je međunarodni tender za izgradnju rasadnog centra za potrebe najvećeg njemačkog proizvođača rasadnog materijala - kompanije 'MK Jungpflanzen', površine 5000 m2 u Zagrebu. U vrlo jakoj konkurenciji među hrvatskim, njemačkim, izraelskim i holandskim izvođačima, posao je povjeren jednoj bh. kompaniji...

IPLAS d.o.o. je ime koje je već decenijama poznato u profesionalnim krugovima, a za posjetioce prvog bh. poljoprivrednog portala razgovarali smo sa direktorom ove dokazano uspješne kompanije iz Gračanice, gospodinom Almirom Kujundžićem. Pitali smo ga o ostvarenim uspjesima, pravcu razvoja i trenutnim uslovima poslovanja.

P. Vodeći ste proizvođač plastenika u BiH, odnosno među najvećim u regionu. Šta je bilo presudno za vaš uspjeh - pomoć koju ste dobili od holandske vlade, odličan tim eksperata koji ste odabrali za saradnju ili ... ?

A.K. To pitanje zahtjeva malo duži odgovor budući da ste i sami naveli dva dobra primjera pomoći, uz koje bih svakako spomenuo Poljoprivredni institut Sarajevo, brojni experti iz BiH i regiona, Regionalne agencije NERDA, REZ, PUM-Ruud Zuidgeest, Agro Groen Control, Dalsem, kao i mnoštvo hrabrih entuzijasta koji su već 1999. odlučili kupiti plastenik kada ga nitko nije želio besplatno itd.

P. Vi ste kao predstavnik metalne industrije svoj proizvodni program usmjerili većinom ka poljoprivredi. Da li se taj odabir pokazao kao profitabilan ili se u budućnosti namjeravate posvetiti i drugim proizvodnim programima?

A.K. Iz godine u godinu ovaj program bilježi svoj rast, nekada smo bili jedini proizvođači plastenika dok danas imamo 4-5 proizvođoča koji daju dosta solidna konstrukciona riješenja za proizvodnju u zatvorenom prostoru. Sa većim brojem proizvođača povezan je i veoma veliki rast krajnjih korisnika , odnosno ljudi koji su proizvodnju povrća, cvijeća, jagoda počeli shvatati kao bussines a ne samo nadopunu kućnom budžetu.

P. Plastenički uzgoj omogućava i do osam žetvi godišnje. Za takav rezultat treba znanje i organizacija. Šta je, po vašem mišljenju, potrebno za afirmaciju plasteničke tehnologije i transfera znanja ka poljoprivrednim proizvođačima koji bi primjenjivali ovu tehnologiju?

A.K. Iako se radi o relativno novom vidu poljoprivredne proizvodnje (mada je ona bila zastupljena već decenijama u BiH) ovaj vid proizvodnje dobro je prihvaćen kako kod ljudi koji imaju iskustva u poljoprivredi tako i kod onih koji se nikada nisu susreli s tim.

Nažalost, entuzijazam i volju naših ljudi ne prati država, koja do sada nije prepoznala prednosti intenzivnog uzgoja u zatvorenom prostoru, pa su poljoprivrednici primorani finansijske konstrukcije zatvarati preko mikrokreditnih organizacija, što je unaprijed osuđeno na propast.

Država mora prepoznati kvalitetne projekte i podržati ih, kako finansijski, tako i administracijski. Potrebno je uvezati proizvođače, školstvo, logistilku, finansijske institucije i kupce, spojiti ih i razmjenjivati informacije.

Jednostavno rečeno  - prepisivati što to rade uređene zemlje poput Holandije, Italije, Izraela itd. Tako to, uostalom, rade i Srbija i Hrvatska.

P. Da li ste korisnik državnih podsticaja i koliko ste uopšte zadovoljni podrškom koju daje resorno ministarstvo?

A.K. Nismo , niti bih to trebali biti. Državne poticaje treba usmjeriti na poljoprivredne proizvođače, a ukoliko su oni zadovoljni kao krajnji korisnici, svi ćemo biti zadovoljni.

P. Dobitnici ste mnogih nagrada i priznanja. Koju biste izdvojili kao Vama posebno dragu, odnosno onu koja vas je promovisala na najbolji način u regionu?

A.K. Najveće priznanje je rast naših kupaca i sve veći plastenici , ostalo su sve šablonske plakete i medalje koje, bar za mene, nemaju preveliki značaj.

P. Poljoprivreda je u razvijenim zemljama strateška industrijska grana. Da li vi iz perspektive vaše firme možete vidjeti u kojem smjeru se kreće bh. poljoprovreda?

A.K. Ja mogu govoriti o plasteničkoj proizvodnji i mogu konstatirati da je pravac kojim idemo pogrešan. U susjednim se zemljama počelo odmah razmišljati o većim površinama pod jednim krovom. Tako su poticaji išli za najmanje 500 m2 pa nadalje i nisu se dodjeljivali tek tako. Tamo u ovaj vid proizvodnje sada ulaze poslovni ljudi koji već kupuju hektare plastenika,  pa nam vrijeme i ne ide u prilog.

Nadalje u Bosni je napravljena velika greška u proteklom periodu putem humanitarnih-nevladinih-mikrokreditnih organizacija koje su plastenike dodjeljivali-donirali i onima koji su to htjeli i onima koji za to nisu bili zainteresovani. Tako je donirano nekoliko hiljada malih plastenika 100-200 m2 samo da bi ljude prekrižili sa popisa, a ne da bi se u krajnjem slučaju poticala BH poljoprivreda.

P. Koji biste savjet dali poduzetnicima koji se namjeravaju baviti plasteničkom proizvodnjom?

A.K. Hrana je svake godine sve skuplja, a cijena salate na policama tržnih centara skoro da je dostigla cijenu mesa. Imamo zrak, vodu, zemlju, sve najzdreavije u Europi, a još uvijek jedemo drugorazredno povrće za koje ne smijem niti napisati kakvim se hemikalijama tretira. Proizvodnja u plastenicima je oblik u kojem sami možete kontrolirati klimu i dati vašoj biljci što više pažnje a što će ona znati cijeniti. Još uvijek nije kasno da  uhvatimo priključak za našim susjedima budući da smo najteži dio svakako prošli. Plastenici nemaju alternative i na nama je da to otkrijemo prije ili poslije.

P. Vaši poslovni planovi u budućem periodu?

A.K. Upravo smo pri završetku projekta udruživanja sa partnerom iz Italije i usvajanja nove tehnologije za koje imamo ugovorene projekte od 10 000 m2 na području susjednih država. Radi se o plastenicima zadnje generacije poboljšanih tehničkih karakteristika, sa velikim napredkom kako iz oblasti poljoprivrednih folija kojima se pokrivaju , konstrukcija koje su lakše i dugotrajnije  , dok će cijena biti izrazito povoljna.

Ali o tome uskoro...